ISKEMIJALI SMO ZLATO

Intervju

 

Učenica 1.D razreda Lee Lalić proglašena je državnom prvakinjom u kickboxingu, a njezin stariji kolega Mladen Bonomi, inače maturant naše škole, osvojio je prestižni naslov državnog prvaka u sviranju orgulja. Ovom prilikom im od srca čestitamo i ovaj intervju posvećujemo njima, našim prvacima! 

 

Kakav je osjećaj biti proglašen državnim prvakom? Jeste li to očekivali?

Lee: Pobjedu sam očekivala jer sam dugo trenirala i uložila puno truda u svoj napredak. Bila sam usredotočena na postizanje maksimuma u ringu, a to najviše mogu zahvaliti svojoj trenerici, roditeljima i prijateljima. Uvijek sam sebi govorila da ja to mogu i da ću sigurno uspjeti!

Mladen: Predivan je osjećaj biti proglašen državnim prvakom. To je trenutak kada shvatiš da je sav rad i uloženi trud prepoznat i nagrađen. Ne mogu reći da sam očekivao da ću biti najbolji, ali nisam sumnjao u sebe. Znao sam da će sve biti dobro iako me trema nije zaobišla.

Je li vam ovo prvo natjecanje? Kako se nosite s nastupima i tremom?

Lee: Ovo mi nije prvo natjecanje, dapače, moram se pohvaliti da sam i do sada ostvarivala zavidne rezultate. Naime, osvojila sam zlato u  Muay Thaiu i u K1 disciplini, a srebrna sam u Low kicku. 

Mladen: Ovo mi nije prvo natjecanje ovakve vrste, prije dvije godine sam osvojio jednu prvu i jednu drugu nagradu.  Zanimljiva mi je bila suradnja sa zborom 2.gimnazije kojega sam pratio na prošlogodišnjem državnom i međunarodnom natjecanju zborova.  Iza sebe imam mnogo nastupa u različim okruženjima i pred različitom vrstom publike. Posebno mi je ostalo sjećanje na operu Mali dimnjačar, kada sam sa samo 13 godina stao na veliku scenu HNK Split i kao solist oslovio ulogu Srećka. Svaki koncert je novi izazov i prilika za napredak. Trema je neizostavna u toj priči. Grčevi u želucu i slični nelagodni osjećaji pred nastup nisu mi nepoznati, ali s vremenom se naučiš kontrolirati. Rekao bih da je trema odraz poštovanja prema ljudima (bilo amaterima, bilo profesionalcima) i znak da ti je do nečega stalo.

Koliko dugo ste se spremali i kako ste to uskladili  sa školskim obvezama?

Lee: Uh, pripremala sam se mjesec dana uz jako duge i intenzivne treninge koji su ponekad bili i dvaput dnevno. Naravno, kad imam tako naporne i teške treninge, teže to usklađujem sa školskim obvezama. Ponekad ostajem budna do kasno u noć kako bih stigla izvršiti sve obveze. Ovom prilikom zahvaljujem svim profesorima koji su mi omogućili odgovaranje po dogovoru te mi na taj način puno olakšali i pomogli.

Mladen: Rekao bih da se za umjetnička natjecanja priprema cijeli život. Iako je muzikalnost dijelom urođena, dobrim dijelom je i razvijena. Natjecanje je organizirano u više etapa (na razini škole, regija, države) te sam program spremao tijekom ove školske godine, kako propozicije nalažu.
Vrlo je teško uskladiti dvije škole i u potpunosti se posvetiti onome što želiš. Ipak, nije nemoguće. Potrebno je „samo“ po cijele dana boraviti u školama i uz to dovoljno vježbati svoj instrument.  Važna je upornost i podrška obitelji i profesora. Nije na odmet niti dobra volja razrednice za pravdanje izostanaka.

Otkada se bavite kickboxingom/ glazbom? Tko je za to zaslužan i zašto baš kickboxing/orgulje?

Lee: Kickboxingom se bavim dvije godine. Najprije sam počela rekreativno trenirati, a onda sam shvatila da je taj sport moja ljubav i da će me trud i rad, uz pomoć trenera odvesti do vrha. I eto, to se i ostvarilo.

Mladen: Glazbom se bavim otkada znam za sebe. Vrlo rano sam počeo svirati (kao predškolac), a sada iza sebe imam 10 godina glazbenoga obrazovanja u GŠ Josipa Hatzea u Splitu, gdje trenutno završavam zadnju, 4.godinu srednje škole. Često me pitaju zašto baš orgulje, jednostavno me zadivio taj insturment; snaga i punina zvuka te veličina samoga instrumenta. Posebno cijenim duhovnu glazbu, koja je dio mene još od 7. godine, kada sam počeo svirati u ckrvi, što radim i danas. Orgulje su jedan od najstarijih instrumenata, najveći su insturment te zahtijevaju posebnu tehniku i koordinaciju sviranja rukama i nogama. Svake su drugačije (kao i prostor u kojem se nalaze) te sadrže različite registre koji omogućuju brojne zvukovne boje.
Za moj uspjeh veliku zaslugu imaju roditelji koji su od najmlađe dobi prepoznali talent i poticali da se bavim onime što volim i što je očito dio mene.

Mladene, tvoj izbor su orgulje i Prirodoslovna škola. Koja je poveznica?

Prvi susret s orguljama bio je u crkvi i to je bila ljubav na prvi pogled (odnosno prvo slušanje). Glazba me privukla i započeo sam glazbeno obrazovanje. U 7.razredu dobio sam kemiju i odmah mi se svidjela kao predmet, a posebno eksperimentalni dio. Jedva sam čekao satove kemije na kojima smo izvodili različite pokuse. Kada je došlo vrijeme za upis u srednju školu nije bilo dvojbe, odlučio  sam se za ta dva područja koja me najviše privlače – Prirodoslovnu školu i srednju Glazbenu školu.

Koji ti je najdraži predmet i koliko je učenja potrebno da učenik bude ovako uspješan poput tebe i u školi i u drugim aktivnostima?

U ovoj školi najdraži predmet mi je kemija (svaka vrsta kemije na svoj način), a posebno volim istraživački i praktični dio u laboratoriju. Volim hrvatski kao predmet i smatram da je važno dobro poznavati materinji jezik i pisanu riječ. Ipak, tu su i predmeti koji mi ne idu od ruke, ali ne možeš sve, hahaha. Za biti uspješan treba mnogo raditi i rezultat je neupitan!

Kakvi su planovi nakon Prirodoslovne škole?

Lee: I dalje se planiram baviti kickboxingom pa ćemo vidjeti gdje će me život odvesti.

Mladen: Iako dalje planiram nastaviti glabeno obrazovanje, Prirodoslovna škola mi je pružila dobre temelje i znanje koje je itekako primjenjivo. Kada se danas okrenem i pogledam unazad vidim mnoštvo utrošene energije, truda i rada, kao i vrijedna postignuća. Planiram nastaviti visoko glazbeno obrazovanje, ali nikada neću zaboraviti vrijeme provedeno u kemijskim laboratorijima.

Kada bi vas neki neodlučni osmaš pitao zašto baš Prirodoslovna škola, što biste mu odgovorili?

Lee: Bila bih kratka i jasna, odgovorila bih mu ako voli kemiju da je to pravi  i najbolji smjer.

Mladen: Hahaha….  Odogovrio bih mu da je to prava škola ako ga zanimaju prirodoslovne znanosti. Ako ne, neka razmisli još jednom i bavi se onime što voli. Svatko se može ostvariti u nečemu.

Za kraj, tajna tvoga uspjeha i poruka učenicima/nastavnicima…

Lee: Mladen i ja ćemo se sigurno složiti da je tajna uspjeha naporan rad. Neizostavno je spomenuti i psihičku stabilnost, jer je ipak sve u glavi. Drugim učenicima bih rekla da se snovi ostvaruju samo uz veliki trud, rad i volju. Onda možete što hoćete, sigurno će se isplatiti.

Mladen: Tajna uspjeha je vrlo jednostavna – rad. Talent je sredstvo, ali bez rada ništa. Treba biti uporan i svakodnevno ulagati u svoje znanje. Ono što radiš treba raditi s ljubavlju i karakterom. Na kraju je najvažnije da si zadovoljan i ispunjen. Treba postaviti jasne ciljeve, ali ne i granice te slijediti srce.
Što se tiče glazbe, ona je „tajnovito računanje duše koja nije svjesna brojeva“. Glazbu ponekad ne treba ni razumjeti, već osjetiti.
Ovom prilikom zahvalio bih svim nastavnicima na trudu, razumijevanju i poštovanju. Posebna zahvala onima koju su dio sebe utkali u mene, vjerovali i spremali me za život. Neću navoditi imena, oni će se sami prepoznati.